Na prijedlog HFM-a i DHFA, dobitnik Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo u području filma za 2025. godinu je naš istaknuti kolega montažer Josip “Braco” Podvorac.
Filmski i televizijski montažer Josip Podvorac je zasigurno jedan od najplodonosnijih i najznačajnijih hrvatskih filmskih i televizijskih montažera što dokazuje njegova bogata umjetnička karijera koja je trajala više od 30 godina. 1973. godine zapošljava se na tadašnjoj Radioteleviziji Zagreb, kasnije Hrvatskoj radioteleviziji kao montažer i ostaje njezin zaposlenik do umirovljenja 2011.godine. Za to vrijeme montira mnoštvo televizijskih filmova i serija te dokumentarnih filmova i emisija. Već od rana se nametnuo kao važan kreativni suradnik mnogim perjanicama televizijskog formata, surađujući s Berislavom Makarovićem (Mačak pod šljemom 1978.), Eduardom Galićem ( Nepokoreni grad 1982.), Zrinkom Ogrestom (Duet za jednu noć 1984., Leo i Brigita 1989.) i dr. Na tim projektima primjećuje se istančan osjećaj Josipa Podvorca za ritam i pripovijedanje, držanje pažnje gledatelja i inovativnim montažerskim postupcima što je uvelike pridonijelo uspješnosti samih projekata. Vrhunac tog kreativnog perioda je zasigurno TV film “Buža” Vanče Kljakovića iz 1989. koji se i danas smatra jednim od najboljih filmova koji je proizvela Radiotelevizija Zagreb. Josip Podvorac u ovom djelu pokazuje i dodatnu kvalitetu, osjećaj za komediju što je nerijetko najteži zadatak svakog montažera.
Devedesete godine 20. stoljeća zasigurno obilježava Podvorčeva suradnja sa Zrinkom Ogrestom. Filmovi “Krhotine-kronika jednog nestajanja”, “Isprani” (Karlovy Vary) i “Crvena prašina” (Venecija, Karlovy Vary, Haifa) se u hrvatskoj kinematografiji smatraju jednim od najvažnijih filmova “ratnog” i “post-ratnog” perioda. Za posljednja dva naslova biti će ovjenčan i Zlatnom Arenom za najbolju montažu (Isprani 1995. i Crvena prašina 1999.). Kreativni vrhunac svoje montažerske karijere će svakako ostvariti daljnjom suradnjom s Ogrestom, pogotovo na filmovima “Tu” (Posebna nagrada žirija u Karlovym Varyma, Zlatna arena za najbolji film, Najboljeg glumca i Najbolju montažu) te “Iza Stakla”. Ova posljednja dva filma prikazuju Podvorca u jednom novijem svjetlu, prilagodljivom duhu vremena u kojem djela nastaju te na taj način opet demonstrira stil montaže koja ga je otpočetka odlikovala a to da je montaža u potpunosti u službi priče.
Kao filmski djelatnik istaknutog senzibiliteta Josip Podvorac je svojim mentorskim radom na HTV-u odgojio i uveo u filmski profesionalni svijet mnoge generacije proslavljenih i aktivnih hrvatskih filmskih i TV montažera. Njegov pečat ostaje trajan i u današnjim djelima mnogih filmskih djelatnika. Njegova nenametljivost u životu se zrcalila i u njegovoj profesionalnoj karijeri, ističući se tamo gdje je smatrao nužnim, a to je na montažnom stolu te u mraku televizijskih hodnika skrivenih soba montaže.
Od pokojne gospođe Radojke Tanhofer koja je prva i posljednja filmska montažerka nagrađena nagradom Vladimir Nazor za životno djelo 1994. godine, nijedan filmski montažer ili montažerka nisu počašćeni ovom vrijednom nagradom.
